Mlade osobe bez roditeljskog staranja nedovoljno su uključene u planiranje svoje budućnosti, jer se i dalje smatra da odrasli “znaju bolje“. Sve do trenutka napuštanja sistema zaštite, kada su naglo primorani da sami odlučuju o svemu.
Mladima je potrebno da imaju sve važne informacije koje se tiču planiranja osamostaljivanja i dostupne podrške, kao i da se na vreme aktivno uključe u ovaj proces i razvijaju veština za samostalan život.
Samo će na taj način mladi izgraditi samopouzdanje potrebno da se nose sa izazovima sveta odraslih.
Naše iskustvo rada sa mladima, pokazuje da su mere podrške najbolje onda kada se osmišljavaju zajedno sa mladima. Odrasli koji nisu bili prošli kroz iskustva mlade osobe bez roditeljskog staranja, nisu u prilici da imaju sve potrebne uvide.